nedjelja, 21. lipnja 2009.

Dunja (Cydonia vulgaris)


Evo jednog voća koje je gotovo postalo egzotično danas, koje nema status zvijezde, a radi svoje specifičnosti nekad bijaše omiljeno i vrlo raspostranjeno na stolovima Europe. Dunja doista nema sjaj jabuke ili delikatnost kakija. Blijedo je žute boje – ne ističe se, još k tome kore posute mekom, paperjastom patinom, trpka okusa i tvrdoće kao malo koji plod, i kvrgavog, nabujalog neskladnog oblika. Jedino čime će nas sigurno privući je ugodni, karakteristični miris. U svježem stanju je toliko kisela i trpka da je praktički nejestiva, i za one manje vične kuhanju njena upotreba u prehrani teško je premostivi misterij.

Dunja kuhanjem odnosno termičkom obradom prelazi u marmelade, džemove, služi kao prilog pečenju, samostalan lagani desert, čak se može napraviti i 'sir od dunja', inače rijetka i cijenjena povijesna slastica, osobito na Mediteranu i diljem Bliskog Istoka. Džem od dunja istinski je mirisno osvježenje, recimo, uz doručak za namaz na integralni kruh. Poput jabuke i guave kada se skuha, ali bogatija na sadržaju, dunja predaje svoj prirodni pektin, dajući potrebnu masu za želiranje. Zapravo je po sastavu idealna voćka za pekmez i marmeladu. Pa ipak, koliko god česta bila u smočnicama naših predaka, danas je praktički nemoguće komercijalni proizvod na polici naših trgovina koji u nazivu ima – marmelada-džem-slatko od dunja.

Zemlja iz koje potiče dunja je šire područje drevne Perzija od Kaspijskog jezera do Crnog Mora. Kvrgava i nepravilna divlja vrsta dunje i danas raste samonikla u tim krajevima. Dunja se spominje u zapisima Starih Grka oko 600 pr.Kr. kao ritualni predmet kod vjenčanja. Plinije, rimski pisac iz 1. st. spominje Mulvu, uzgojeni kultivar dunje kao jedinu vrstu dunje koja se može jesti i sirova. Kolumela opisuje tri druge vrste dunje nazivajući ih vrapčja jabuka, zlatna jabuka i muškatna jabuka.




Prehrambena vrijednost:

sirova se gotovo nikada ne jede, dok kuhana daje odličan kompot, prerađuje se u žele, marmaladu, likere, sirupe...
• okus sličan ananasu
• sok se koristi kao začin voćnim salatama. Obično se dodaje voću siromašnom kiselinama
• sjemenke imaju moć upijanja vode u koju su uronjene, pa stvaraju ljepljivu smjesu


1 svježa dunja srednje veličine (92g)

  • Sastav %DV
  • energetska vrijednost 50 kcal
  • ukupna mast 0 g 0
  • natrij 0 g 0
  • kalij 180 mg 5
  • ukupni ugljikohidrati 14 g 5
  • prehrambena vlakna 2 g 7
  • šećeri 12 g
  • proteini <1>
  • vitamin C 25% DV, željezo 4%DV, bakar 6%DV
  • vitamin A**, vitamin E**, kalcij**, vitamin K**, tijamin**, riboflavin**, nijacin**, vitamin B6**, folat**, vitamin B12**, biotin**, pantotenska kiselina**, jod**, magnezij**, cink**, selen**, mangan**, krom** (manje od 2% DV ili u tragovima)
Izvor:
-www.nutricionizam.com (B. Dolibašić, dipl.ing., nutricionist)

Nema komentara:

Objavi komentar